Arhiva
Klinika za dječje bolesti Zagreb
ZAGREB, Klaićeva 16
Škola u bolnici
OŠ Izidora Kršnjavoga
ZAGREB, Kršnjavoga 2
Zagreb, 21. ožujka 2010.
ZAHVALA
Poštovani gospodine Ugrina,
10. ožujka 2010. u 15.00 h u Klinici za dječje bolesti Zagreb razveselili ste svojim nastupom 55-ero hospitalizirane djece, njihove roditelje, učiteljice, odgojiteljice i zdravstvene djelatnike.
Oduševili ste nas ne samo glumom, već i svojom neposrednošću i toplinom. Uspjeli ste djecu animirati i aktivno uključiti u predstavu.
Njihov smijeh i radost pri susretu s Vama bio je očit, a komentari za „Bonton“ slijede:
Svidjela mi se predstava, a najviše dobri stroj koji pretvara zlo u dobro. Glumac Bonko je smiješan i naučio me je kroz predstavu da moram biti dobar.
Branimir, 1. r.:
Predstava je bila jako dobra, a najsmješnije mi je bilo kad je glumio malu žlicu.
Josip, 8. r.:
Predstava je bila zanimljiva. Glumac je bio jako dobar. Jako dobro glumi pribor za jelo. Pjesme su bile smiješne.
Martina, 8. r.:
Sve mi se svidjelo!
Jana, 2. r.:
Najviše su mi se svidjeli psić Kipo i Macmalić. Voljela bih da bude još malo smiješnih i dobrih predstava!
Ivan, 5.r.:
Svidjela mi se predstava, najviše kad se Kipo pokakao na travu. Volio bih da nam Kiki opet dođe!
Ivan, 7. r.:
Sve je bilo jako jako smiješno. Izdvojio bih razgovore s malim Macmalićem kao najvaćniji dio, kao i pjesmu o priboru za jelo.
Magdalena, 2. r.:
Drago mi je da sam bila na predstavi. Bilo je jako lijepo. Najsmješnije mi je bilo kada je Džep postao dobar nakon prolaska kroz dobri stroj.
Josip, 7. r.:
Bilo je dobro. Predstava je namijenjena mlađem uzrastu. Sviđaju mi se lutke i razgovor s njima. Dobro je što je organizirana predstava za djecu u bolnici.
Matko, 6. r.:
Super je što sam malo izašao iz sobe! Glumac je bio smiješan. Super je što organizirate predstave u bolnici!
Karlo, 8. r.:
Oduševljen sam predstavom! Upoznao sam glumca Kikija i osjećao sam se kao da sam na TV. Kiki me čak otpratio do sobe i potpisao mi se za sjećanje na ovaj prekrasan dan. Slikali smo se i lijepo popričali. Ovo mi je bio najljepši dan u bolnici! Hvala!
Vladimir, 6 g.:
Bilo mi je dobro i lijepo. I ja sam glumio! Čarobirao sam i dirigirao dobrim strojem. Volio bih opet na predstavu. Tek je za 2 tjedna, a onda ću već biti doma.
Leo, 3. r.:
Ovo je već treći put da sam na predstavi od kad sam u bolnici. „Bonton“ mi je do sad najbolja predstava. Sve sam razumio i sve mi se svidjelo. Veseli me što u bolnici mogu odlaziti na kazališne predstave. Drago mi je što je ovaj put predstava bila u prizemlju jer sam se mogao voziti liftom.
Karlo P., 8. r.:
Moj najljepši dan u bolnici
Već sam nekoliko puta bio u Klaićevoj bolnici. Uglavnom sam u sobi. Jučer sam upoznao Paulu. Ona je došla u bolnicu zato što je pala ispred škole i malo joj se vrtjelo u glavi i boljela ju je usnica. Čim je došla, upoznali smo se, sprijateljili, družili i dugo u noć pričali.Naši razgovori nastavili su se i danas. Odjednom je u našu sobu na B kirurgiji ušla učiteljica za niže razrede. Poznajem ju zato što sam u bolnici već 2 tjedna, a i prije sam dolazio po par mjeseci. Učiteljica je pitala želi li tko ići na predstavu. Ja sam se javio. Paula se nije osjećala najbolje, pa je odlučila ostati u sobi s mamom.
Bio sam jako sretan i uzbuđen zbog predstave. Odjenuo sam kaputić (za malu djecu poslije kupanja). No, to mi je bilo potpuno nevažno. Čuo sam da će predstava trajati oko 45 minuta. Bio sam sretan zato što neće biti ni predugo ni prekratko. Uskoro je učiteljica došla do mog kreveta. Sjeo sam u invalidska kolica i mi smo, učiteljica i ja, krenuli gledati predstavu. Tamo sam sreo, u prvom redu, malog Vladu. On je najpoznatiji od sve djece. Mali Vlado je legenda i ja ga obožavam! Jedva sam, jedva čekao da počne predstava. Obožavam kazalište! I prije same predstave učiteljica me upoznala s glumcem Kikijem. Predstava je bila super! Vlado, ja i još neka djeca „umrli“ smo od smijeha.
Nakon predstave zamolio sam učiteljicu da me odvede do Kikija, što je ona i učinila. Bio sam pre preesretan! Puno sam mu zahvalio. On mi je rekao da mu se ne trebam zahvaljivati i da je on sretan što sam tako hrabar i neka i ubuduće nastavim biti tako hrabar!
Ruke su mi se tresle od uzbuđenja!
Učiteljica i Kiki su me otpratili do moje sobe, do kreveta!
On mi je dao autogram!!!
Bio sam uzbuđen. Upoznao sam Kikija sa svojom prijateljicom Paulom. Ona nije bila nesretna jer je već gledala tu predstavu sa svojim razredom.
Kiki i ja smo se još fotografirali i pozdravili kao pravi prijatelji.
Iz predstave sam upamtio sljedeće:
Pozdravite starijeg na ulici ili u nekoj ustanovi: „Dobar dan!“
Ako je večer, a prolaziš pokraj starije osobe, pozdraviš ju: „Dobra večer!“
Kada vidite da netko doručkuje ili ruča, onda mu kažete: „Dobar tek!“
Kada vidiš da nekome mlađem ili starijem treba pomoć, onda ga pitate: „Oprostite, trebate li pomoć?“
Ako se s nekim posvađate ili potučete, onda mu kažete: „Oprosti mi!“
Zahvaljujem Vam od srca što ste nam uljepšali boravak u bolnici i srdačno Vas pozdravljam,
Ljerkica Vinković,
učiteljica RN
